*evo napokon pisem post stvarno sam zapostavila blog jer mi se jednostavno neda... sad cu napokon i procitat sve što moram i tako :)*
-jooooj ja moram jest dvopek i štapiće dok će u nedjelju ovi klopat odojak i kolače, one fine kolače kaj su mame radile- razmišljajući o tom (dok sam se vozila na bicu prema konzumu) lice mi se zgrčilo.
-Dobro da sam Belu uspjela dovuc sa sobom, zamalo mi je pobjegla ispod stola- već sam se bila smješkajući gledala belu koja je teturavo trčala kraj mene. Išla sam polako, previše polako. To je bilo zbog Bele, jer se ona nije dala motivirat za malo brže trčanje.
Nekih 10 metara ispred nas je izletila mačka i sakrila se ispod auta. To mi je bila prilika. Bela je vec ostala iza mene ali čim je prošla maca čula sam malo brže tapkanje noktića po betonu. Digla sam se na pedale i počela malo brže ih okretat. Bela je sad već počela šprintat i nije mogla stat malo pogledat macu jer vidla da ja jurim a znala je da se ja necu zaustavit tako da sam je uspjela na prijevaru došprintat do konzuma.
Zavezala sam nju i bicikl i krenula u kupovinu. Malo sam okljevala kod kliznih vrata jer su me jednom bolno prignječila, odtad mi nije svejedno prolazit kroz klizna vrata, pogotovo ne konzumovih.
Uzela sam si Princezu kekse,kikiriki ,štapiće sa sezamom i dvopeke i taman mi je ispalo onolko kolko sam imala novaca. Mislila sam si još kupit banane ali zahvaljujući tome što nebi imala dovoljno novaca za njih nisam, vjerojatno ih i nebi jela. Dok sam išla prema blagajni prevrtala sam si film kod doktorice u glavi. Čekala sam na red valjda dva i pol sata i pročitala cjelu knjigu koju sam jučer posudila. Dobro da mi je rekla da sama odlucim dal da idem na turnir il ne jer da mi je rekla ne bilo bi mi joj žao reć da ću ić bezobzira što ona rekla a i nebi joj mogla lagat da neću ić. A i dobro da nisam išla sa svojim razredom na "maturalac" jer bi raski tam negdje rigala hehe.
Na blagajni su pričali o izgubljenom mobitelu (kolko sam skužila) ali taj čovjek (kupac) je rekao ženski (ženi na blagajni) da taj mobitel vrjedi 20 kn. Na kraju su mu ga dali valjda na onim infromacijama ,il kaj već, i ispostavilo se da je onaj koji je našo mobitel obavio nekoliko svojih privatnih telefonskih poziva. Skoro sam se naglas nasmijala, a onda sam se sjetila da bas i nije lijepo prisluškivat tuđe razgovore ali svejedno ,pokušavajući se skoncentrirat na nešto drugo, slušala razgovor dokraja ali niš posebno.
Došla sam na red i ponosno shvatila da sam stvarno točno izračunala da sam uzela točno onolko stvari za kolko sam imala novaca.
Izašla sam van a bela me već vselo pozdravljala i gurala nos u vrecicu i skoro mi je uzela Princezu! dok sam je odvezivala i sjedala na bic razmišljala sam o tome jel sam smjela uzeti tako nešto čokoladno. Ma zabolime i da nisam smjela necu je jest puno i sve ce bit uredu!
Ovo mi je prvi put u životu da imam ograničen menu. I uopće mi se nesviđa. Jer trenutno gladujem jer moram jesti malo jer sam si boga pitaj čime iziritirala želudac.
oke poželite mi srećus ovim Ptičjim menuom
ja se ispričavam na nekim možda izostavljenim slovim ajer mi tipkovnica baš ne šljaka
|